Umro je Michael Jackson 25.06.2009. Kao da je s njim umro i dio moje mladosti.
Voljela sam njegovu glazbu. Njegova glazba mi je usadila ritam i ljubav prema plesu. Kao klinci, tih ranih 80-tih, svi smo učili moonwalk.
Kad sam prvi put vidjela spot Thriller, gledala sam širom otvorenih očiju. Bilo je to nešto sasvim novo, nešto fenomenalno. Znam da je današnjoj mladoj generaciji u ovom modernom internet svijetu teško objasniti tako nešto. Oni se više ničime ne impresioniraju, njima je sve normalno, sve dolazi samo od sebe i nastavlja se jedno na drugo.
Onima koji ne shvaćaju što je to ustvari M.Jackson donio u svijet glazbe i plesa, teško je i pokušati objasniti. Mogu samo reći da se samplovi iz njegovih hitova i danas koriste u stvaranju glazbe a većina mladih ljudi to uopće ne zna. Da su njegovi plesni pokreti temelj moderne plesne pop koreografije.
Michael Jackson je bio izvanserijski glazbenik, interpretator, plesač. Bio je stvarni kralj popa.


Michael Jackson - Dangerous

Nemam ništa protiv ljudi koji slušaju današnje narodnjake, bolje reći ono smeće od turbo folka. Osim što ih se grozim, što mislim da su primitivne seljačine i ljudi s malo.. ne malo, bez ukusa. Fanovi one četničke kurabe Cece, Karleuše, Bubemare ili kak se već zove i ostalih srpskih flundri i jeftinih kurvica.
Primitivne seljačine bez mozga. To je moje mišljenje o njima i nitko me ne može uvjeriti da ga promjenim.

Nemam ništa protiv tih seljačina, nek slušaju to ogavno grleno zavijanje, cviljenje, prenemaganje koje čak nazivaju pjevanjem, a od kojeg se svakom normalnom čovjeku s imalo sluha preokreće želudac i izaziva simptome povraćanja i proljeva.
Stvarno nemam ništ protiv, tko hoće neka sluša. S naglaskom na "tko hoće"!

Međutim, kad mene dovode u položaj da to govno od nazovi muzike moram slušati, a da to ne želim, e onda imam puno toga protiv!
Naprimjer, kada se usred noći zaustavi ispred moje zgrade auto, otvore se vrata a iz njega grmi svom snagom neka razularena ekavica, dobijem živčani slom. Kad susjeda preko puta navije svom snagom narodnjake tako da ju pola kvarta mora slušati, poludim.
I na svakom jebenom koraku neki turbo folk para uši.

Neku večer sam gledala onu stupidnu emisiju na rtl-u, Hrvatski top model. I skoro zaplakala od muke kad sam čula mladu curu kako veli da su na reviji puštali njezinu najdražu pjesmu "Aspirin". Neki ogavni turbo folk koji ne znam ni tko pjeva. Pa kud to vodi?!
I čak ju nije sram to izreći.
Pa zatim, skoro sa svakog mobitela koji negdje zazvoni, čuje se neka ćirilica. Da poludiš.

Ne znam bih li se prije plakala ili smijala od muke. Kad vidim u što se pretvara moj grad. I ne samo grad. Cijela džava kao da je poludjela. Kao da se poseljačila preko noći.

Silom prilike, prisiljena sam na poslu slušati svaki dan Narodni radio. (Blagoslovljena sam na poslu kolegicama.. kak bi Škoro reko "čudi ljudi, čudnog imena", i čudnog naglaska, naravno)
Uz to što se trenutno Severinin novi "hit" Gas, gas pušta skoro svakih sat vemena, niti ostali naši vrli estradnjaci ne odskaču puno od zacrtanog pravca.
Maja Šuput, Jasmin Stavros, Milo Hrnić (taj je još uvijek živ!), pa neki Leo, Magazin itd itd.. sve naginje ćirilici. Da ti se život doslovce zgadi.
Čini mi se da taj Narodni radio polako ali sigurno probija led, jer malo malo.. eto nekog ortodoksnog narodnjaka. Mic po mic i evo njih k'o da ništa bilo nije.

Možda bi trebao jedan bliz krieg sa dragim nam susjedima preko Drine pa da se to turbo smeće opet na par godina počisti iz Hrvatske.
Blažene '90-te kad su se sve te seljačine posakrivale u mišje rupe, tko zna da li su doma poskrivečki slušali Cecu? Vjerojatno jesu, ali baš onako kako bi i trebali. Potiho i da nitko osim njih ne čuje.

I tak.. ori se Severina svaki dan s Narodnog radija; Joooj, što volim miris kamiooonaaa.. Gas, gas!
Stihove uglazbio i napisao Goran Bregović. (Naravno.)

Neću muljati pa ću odmah otvoreno reći. Zato što je žena:)
Doduše, ne bih navijala za nju da ju ne smatram sposobnom i pametnom osobom. Sigurno nije ništa manje sposobna i pametna naspram svojih muških kolega političara.
A kad je već tako, onda ću navijati za ženu.

Sad bi moja frendica sigurno zdušno popljuvala moj feminizam. I rekla da joj Hillary sliči na neku staru babetinu i da ju baš briga hoće li ona postati prva žena predsjednica Amerike. I da je njoj tak svejedno tko će uopće biti idući predsjednik. Pa dobro, ima nešto u tome.

Ali bi meni ipak bila satisfakcija da to bude baš žena.
Mislim, kad su već imali toliko muških predsjednika koji su radili neopisiva sranja S naglaskom na trenutnog - jednog od najvećih budala koji je ikada bio predsjednik Amerike i čije gluposti i kretenizma bi se svaka normalna nacija trebala sramiti.

Bilo bi zanimljivo gledati ženu na mjestu takoreći prvog čovjeka svijeta. Promatrati njezine poteze, i kako će se Amerika razvijati i u kojem smjeru kretati.

Bilo bi zanimljivo vidjeti da li bi njezina vladavina donijela neke nove načine u vođenju te velesile, i koliko bi sezibilitet žene imao utjecaja na nove odnose u svijetu.
I na koji način bi mediji pratili njezine odluke.

Da li bi recimo u tisku osvanuo naslov:
Hillary pod PMS-om donijela odluku o napadu na Iran!
ili recimo:
Hillary pod utjecajem menopauze i depresije donijela odluku o povlačenju iz Iraka!
:)

No, dobro, znam da pretjerujem, ali sam sigurna da bi se svaki njezin potez promatrao i kao potez žene.
Možda bi napravila toliko gluposti i gafova da bi šovinisti došli na svoje i dokazivali da žena sigurno nije najbolje rješenje za jednu tako značajnu poziciju u svijetu:)

Bez obzira na ishod, mene baš zanima kako bi sve to izgledalo. I zato navijam za Hillary nadajući se da će uspjeti. I u jednom, i u drugom.Da postane predsjednica i da bude najbolja do sada.
Pa baš me briga što to zvuči tako feministički:)

Meni bi baš godilo da čujem: Madame President of the United States..

Edit: Mislila sam da pretjerujem u imaginarnim naslovnicama koje bi se mogle pojaviti, ali nakon malo googlanja u potrazi za slikama, naišla sam svašta. Pa mi se čini da bi bilo još i gore.
Slijedi kolaž impresivnih slikica Hillary.







Meni jedna od odvratnijih:

E baš zato!:)

Evo mene opet malo natrag. Od zadnjeg posta Jesen 2006 izdogađalo se par stvari.
Jedna od važnijih: nismo više podstanari. Od lipnja prošle godine.
Nakon što smo sve stavili "na papir", svako za i protiv, ispalo je da nam se više isplati kupiti svoje kvadrate nego plaćati najam tuđih. Pa smo tako krenuli u avanturu zvanu Stambeni krediti u Hrvata.

O svemu što nam se pri realizaciji tog prekrasnog poduhvata događalo sigurno ću pisati u nekom od slijedećih postova. Kao i o popratnim događajima našeg uspjeha konačnog useljenja u stan koji je bio popraćen virtuoznim umijećem prisiljavanja bivše vlasnice na iseljenje iz istog, kojoj se i nakon isplate baš nije izlazilo.
No, sad smo k'o što rekoh svoji na svome, naši kvadratići=naša slobodica.

Druga od važnijih stvari: prošle godine sam diplomirala.
Nije me se toliko dojmila sama diploma koja u svom tobolcu sad mirno čuči kraj teveja na regalu, već sama činjenica da sam to fakat obavila. Mislim, taj cijeli proces studija, od A do Že. S obzirom na svoju, nećemo reći manu, jel.. nego recimo karakteristiku da teško dovršavam započeto.
Pa sam tako iznenadila samu sebe kad sam uprla sve snage na kraju i uspjela.
Ima još nekih stvari koje sam uspješno započela i završila u prošloj godini, tako da sam na svom primjeru dokazala da ne mora biti točna ona narodna: vuk dlaku mijenja ali ćud nikada. Eto, moja ćud se s godinama očito promijenila:) Što me beskrajno veseli.

No, ima i loših stvari koje su se izdogađale. Jedna od njih je da mi kralježnica sve više otkazuje poslušnost. Neće pa neće više funkcionirati kak spada. Očito je vrijeme da se i ja primim toliko mrskog vježbanja:(

Tako. Dosta za početak.

U prilogu nešto što me stvarno nasmijalo zadnjih dana.

Već sam zaboravila pisati blog. Nije da baš ništa nije događalo od zadnjeg puta, ali takva sam ja.. shvatila sam ovaj blog k'o igračku, a ja se svake igračke brzo zasitim. No, dobro, po prirodi sam i lijena:)

Dragi je promjenio auto, ja sam promjenila auto.
Ja sam promjenila i posao, dragog nešto slično čeka (ako bude sreće).
Malo smo se ovo ljeto svađali, malo smo se mirili, malo smo se durili, malo se ljubili i tako.. prođe ljeto.

Apropo auta, veli dragi da ga moramo krstiti.
Pa smo razmatrali odlaske na neke naše stare fukodrome.
No, zaključili smo da smo mi ipak ljudi u godinama (ustvari konfomisti:)
Nije da nije bilo slatko "hvatat" se po autu, ali sad si nekako to ne mogu zamisliti.
Onda nam je bilo dovoljno imati auto i u njemu:
kliješta,
rolu wc papira,
jamničku i čokoladu.

Možda vam je sve jasno osim onog s kliještima? Jok, nisu bile u pitanju nikakve sadističke
perverzne igrice, već su kliješta služila kao alat za spuštanje sica pošto se onaj kotačić potrgao.
Eto, to nam je prije par godina bilo dovoljno za "sreću".

A danas nam trebaju slijedeći uvjeti (da ne velim visinske pripreme):
mir i tišina,
odgledani svi filmovi na teveju,
dakle oko pola 2 u noći,
temeljito pranje (takoreći sterilni uvjeti),
krevet s dobrim madracem,
kupaona s toplom vodom u bojleru,
ručnici mali i veliki,
čisti veš prije i poslije,
spuštene rolete + navučene zavjese (za svaki slučaj),
wc pod obavezno,
plahte, deke, poploni itd itd.
Nakon toga pražnjenje frižidera i još malo teveja prije spavanja.
Eto, čovjeku s godinama (ili u godinama) treba puno više za "sreću":)

Doduše, često istu razinu "sreće" postižemo tako da preskočimo sve do "pražnjenje frižidera i još malo teveja prije spavanja":)

E da, bili smo i na jednoj svadbi.
Katastrofa je preblaga riječ.
Nisam ljubitelj narodnjaka, ali jebeš svadbu na kojoj se svira jazz, Oliver, i tako u krug.
Na Olivera sam jednostavno alergična.
Što se mene tiče, tom starom prdonji i kenjkavcu bih zabranila da otvori usta.
Da mi je netko pričao, ne bih vjerovala.
Jedva smo dočekali ponoć da predamo omotnicu i zbrišemo.
Odmah sam rekla dragom da na našoj svadbi nema šanse za takva preseravanja s muzikom.
Bogme bi se prašili i Bešlić i Kuliš i Tozovac i štatijaznam, uglavnom stari dobri narodnjaci,
ove nove niti znam a niti ih podnosim. Pošto on prezire narodnjake, može lijepo otić doma spavat,
nije bed. Glavno da potpiše, poslije je slobodan.
No to je samo hipotetički, pošto od naše svadbe još ni S.
To mu je valjda u idućoj petoljetki, ipak je to zahtjeva gruntanje i razmatranje još nekoliko godinica.
A najvjerojatnije ćemo ipak prvo pričekat njegovu penziju, jel.
Eto, morat ću se oženit za penionera, eh.. što je ljubav.
A još studiram!